Njegova rečenica koja govori o čovjeku koji nikad nije prestao sa svojim usavršavanjem i željom za znanjem. On je naš backend i frontend developer za kojeg ne vrijedi da se nešto ne može postići ili dostići. Bitna je volja ali prije svega znanje. Kod nas predstavlja popularnog 'Debelog Šefa' (Gervasius Twinklminkelson) iz Alana Forda naravno, zbog svoje fizionomije ali lijenost originalnog karaktera je totalni kontrast. Kruno je čovjek koji neće spavati dok se problem ne riješi i kod njega sve mora biti po dogovoru i na vrijeme. Savršen spoj kaotičnog i smirenog u isto vrijeme.

Krunoslav Nađ, rođen 26.07.1975., u Osijeku, pohađao je osnovnu školu 'Mladost', gdje pokazuje talent za glazbu, te pohađa tamburašku školu 'Pajo Kolarić' Osijeku ali u isto vrijeme svira bass gitaru sa jednim mladim pop - rock bandom. Nakon završene osnovne škole, upisuje 'Drugu tehničku školu' u Osijeku, smjer 'Strojarski tehničar, a nakon srednje škole, nastavlja svoje školovanja na studiju osječkog 'Građevinskog fakulteta', kojeg napušta radi ljubavi prema glazbi i obveza sa svojim bandom. Slijede godine sviranja i paralelnog zaposlenja u par privatnih tvrtki različitih struktura ali se svih tih godina privatno educira i školuje na polju programiranja, u informatici koja ga oduvijek privlači. Završeni je računalni serviser, Web designer i PHP developer, a danas radi i programira u JS i C# programskim jezicima kao i ASP.NET okviru za web aplikacije.

Osim poslovnih uspjeha i ideja, Kruno je bio osnivač kluba za brazilsku Jiu-jitsu 'Kimura', kojeg je sa ogromnim entuzijazmom vodio par godina i bavio se isključivo radom sa djecom, a posebno naglašava onu djecu sa posebnim potrebama. Nakon nekoliko 'izvanrednih' godina, zbog niza poslovnih obveza, primoran je zatvoriti klub, jer poslovne obveze uzimaju danak predanosti klubu, u pravoj mjeri.
"Zbog zdravstvenih potreba u obitelji sam pristao i otvoriti klub, te sagledavši situaciju iz moje perspektive, moj osobni i konačni cilj je postao osnivanje 'JIU JITSU AKADEMIJE' na razini republike koju bi s vremenom vodili 'naši najbolji klinci' iz svih klubova, sa nadom da bi isti prvenstveno završili pedagogiju i kineziologiju. Bez obzira što sam morao odustati iz zdravstvenih i poslovnih razloga, shvatio sam da je 'najznačajniji uspjeh' svakog djeteta u borilačkom svijetu, a pogotovo bolesnog, onaj trenutak kada prvi puta stane na tatami. Zamislite koliku hrabrost to dijete posjeduje, a pogotovo povjerenje prema vama. Bosi, u kimonu vas gledaju ravno u dušu i ništa im ne možete sakriti. Samo taj dan je sve istina, .., i baš je šteta što postoje medalje i pehari, jer oni s vremenom promjene njihov karakter i ustrajnost, a pogotovo njihovu okolinu, te dolazi do obostranog zaborava spoznaje tko su zapravo bili tog, prvog dana, a tog dana su bili najviše nego će ikad biti."

Definitivno radim što oduvijek volim i što me zanima. Iako dobro potkovan znanjem, oduvijek sam 'sumnjao' u svoje sposobnosti kao programer, jer smatram da znanja nikad dosta, a tehnologije se na dnevnoj bazi konstantno razvijaju ali dolaskom u 'Jeremijin kutak' sve se posložilo. Tu sam prvo naučio da sve što sam do tada znao mogu baciti u 'vodu' i krenuti ispočetka, jer se u tvrtci razvijaju i stvaraju samo najnovije metode programiranja. Naravno, predznanje je pomoglo, doduše u rijetkim situacijama, jer 'Jeremijin kutak' je trebao brzog učenika bez 'šverca', a meni to iznimno odgovara. Stručnost i kompetencije svih zaposlenika su izvrsne i nikad nije monotono, jer stalno dolazi nešto novo, neisprobano, ..., i svaki dan je izazov.

Problema u stvari nema, jer je prva stvar 'zakucana' u tvrtci, da se 'rasturi postojeći kod' i pokuša riješiti naizgled nemoguće. 'Miniranjem' svog koda u budućnosti ne možete imati problem sa budućim siteom ili aplikacijom, jer se sve frustracije svakog programa rješavaju prije mogućeg problema. Mora se stvoriti mirni kutak u kojem sav kaos pravite vi i sve se događa pod kontroliranim uvjetima.